Najpoznatiji specijalista pedijatrije u BiH, dr Jahia Alabajči u intervjuu za Bijeljina Danas kaže da je ponosan na to što u svom radu prati pacijente iz generacije u generaciju. “Svakodnevno mi dolaze moji dragi Sembreci koje sam liječio kao djecu, a oni sada dovode svoju djecu” – kazao je dr Alabajči za naš portal.
Iz Bagdada ste u Beograd na studij medicine došli 1966. godine, možete li se prisjetiti tog perioda kada ste tek došli u SFRJ?
U Beograd sam došao kao 18-to godišnji mladić sa željom da studiram medicinu. Budući da tada još uvijek nisam znao vaš jezik, upisao sam se na Instuitut za strane jezike te ga uspješno završio. To mi je bila karta za upis na medicinski faklutet. Upisom na fakultet mi se ispunio životni san, budući da sam još kao mali dječak imao želju da pomažem bolesnim ljudima.
Medicinu ste završili u roku. Posao ste dobili u Bijeljini gdje ste živjeli i radili dvije decenije. Kako Vas je put u to vrijeme doveo baš u Bijeljinu?
Po završetku studija, mora sam da završim pripravnički staž koji je trajao godinu dana. Budući da je Bijeljina bila blizu Beograda ukazala mi se prilika da tu odradim isti, moji planovi su bili da se tu zadržim sve do završetka staža. Boraveći u Bijeljini imao sam priliku da upoznam mentalitet mještana koji mi je bio blizak, te smo osjetiili obostranu privrženost kao i povjerenje koje su oni vidjeli u meni. Tu sam upoznao svoju suprugu, doktoricu stomatologije Edinu Hujdurović – Alabajči, zasnovao porodicu te počeo da gradim svoj život u Bijeljini. Radeći u Bijeljini shvatio sam da je u Semberiji prisutna različita medicinska patologija, što mi je pružilo priliku da se još više stručno usavršavam.
Nažalost, uslijedila su ratna dešavanja. Kakve Vas uspomene danas vežu za Semberiju?
Zadnji put sam bio u Bijeljini prilikom dodjele ZLATNE POVELJE HUMANOSTI DJEČIJE AMBASADE MEĐAŠI, koja mi je izuzetno dragocjena, a prije ovog nesretnog rata dodjeljenja mi je PLAKETA ALIJA ALIJAGIĆ SAVEZA SINDIKATA u opštini Bijeljina.
Možemo slobodno reći da ste najpoznatiji pedijatar u BiH. Lično znam veliki broj roditelja iz Bijeljine dovodi djecu u Vašu Polikliniku u Tuzlu na pregled. Koliko često Vam dolaze djeca iz Semberije i iz kojih sve krajeva BiH Vam dolaze pacijenti? Vlada mišljenje da ste odličan dijagnostičar i da ste pomogli brojnoj djeci, ali i odraslima? Kako se postaje najbolji u svom poslu?
Postati najbolji u svom poslu nije lako. Treba raditi neprekidno i usavršavati se, ali ništa od toga ako nema ljubavi prema poslu koji radiš, kao i podrške porodice u tom velikom odricanju. Kada radiš svoj posao sa mnogo ljubavi ni broj sati koji radiš, ne predstavlja teret. U našu Polikliniku „Dr. Alabajči” u Tuzli dolazi mnogo pacijenata iz Bijeljine i ostalih krajeva BiH kao i šire. Svakodnevno mi dolaze moji dragi Sembreci koje sam liječio kao djecu, a oni sada dovode svoju djecu. Lijepo je kada ljekar prati pacijente iz generacije u generaciju u svom svakodnevnom radu.
Pedijatar ste već nekoliko decenija. Po čemu su današnji roditelji drugačiji u odnosu na ranije, da li je lakše ili teže sarađivati sa ljudima koji se prije nego što dođu kod Vas konsultuju sa „dr. Google”?
Baš u tome je razlika između današnjih i prijašnjih roditelja, što se današnji roditelji prvenstveno informišu na internetu, traže odgovore i savjete na stručna pitanja, te dolaze do pogrešnih uvjerenja, gdje je nažalost nama kao ljekarima jako teško uvjeriti roditelja šta je prava istina u masi tih informacija. Dijagnostika i liječenje mora ostati u domenu doktora kod kojeg se dolazi na pregled.
Kako iz stručnog ugla gledate na pandemiju COVID 19 koja traje već dvije godine i koje su Vaše preporuke našim čitaocima?
Pandemija traje već dvije godine i nije zapamćeno u historiji. Pacijenti su zbunjeni masom informacija koje dolaze do njih i teško je odlučiti kako ispravno postupiti. Zbog toga je vrlo važan kontakt sa ljekarom, pregled i savjeti određeni za svakog pacijenta individualno. Apelujem na građane da rade na jačanju imuniteta prije svega dobrom ishranom, ličnom higijenom i ličnom zašitom. Savjetujem da se vrši imunizacija. BOLJE JE VAKCINA NEGO VIRUS. OVO JE MOJE LIČNO ISKUSTVO.
Imate li vremena za neki hobi i kako volite provesti slobodno vrijeme?
RAD JE MOJ HOBI. A svoje slobodno vrijeme provodim sa mojim najmilijim ukućanima, a najviše sa svojim unučićima.
Kada ste posljedni put bili u Iraku? Da li ste ikada imali želju da se vratite u Irak?
Nažalost zbog svih okolnosti koje se dešavaju u Iraku, nisam bio u skorije vrijeme. Ali ja nosim moju domovinu u srcu i dolazak moje rodbine u BiH mi pričinjava veliku radost.
Vrijeme je praznika, ostaje više vrijeme za porodicu i drage ljude, kako ćete provesti novogodišnje praznike? Sa novom godinom često idu i nove odluke, koja je Vaša, na ličnom i privatnom planu?
Novu godinu ću provesti u krugu svoje porodice. Poslovno imamo velike planove za Polikliniku „Dr. Alabajči” Tuzla koja je kruna mog dugogodišnjeg rada, ne samo mog nego i cijele moje porodice. Misija naše Poliklinike je bila od početka da zdravstvo dovedemo na jedan veći nivo, da ulažemo u kvaliet našeg kadra, da širimo djelatnost i da zapošljavamo vrhunske stručnjake, te da našim pacijentima pružimo najbolju uslugu. Koristim se prilikom da svim dobrim ljudima zaželim Sretnu novu godinu i nadolazeće vjerske praznike.